Pet godina je prošlo otkako si me napustio, moj voljeni BABO, a bol ne prestaje. Vrijeme ide, ali praznina koju si ostavio u mom srcu ostaje ista, tiha, duboka i bolna. Svaki dan nedostaješ, ali ovih dana još više, jer peta godišnjica tvog odlaska pada tačno na drugi dan Bajrama. Bajram je uvijek bio vrijeme radosti, okupljanja i topline, a sada je za mene najteži i najtužniji do sada. Sve podsjeća na tebe, osmijeh, riječi, zagrljaj koji mi toliko nedostaje. Nema tog dana kada ne pomislim na tebe, ali danas srce posebno boli jer znam da te nema tu da zajedno dijelimo ove posebne trenutke. Fališ najviše svojoj kćeri. Fališ mi u svakom pogledu, u svakoj sitnici, u svakom savjetu i u svakom zagrljaju koji mi je davao snagu. Niko ne može zauzeti tvoje mjesto, jer ti si bio i ostao moj oslonac, moja sigurnost i moja najveća ljubav. Tvoja kćer Lejla te voli i voljet će te dok diše. Nosi te u svakom otkucaju srca i čuva te vječno u svom srcu, tamo gdje vrijeme ne može ništa promijeniti. Tvoje ime, tvoja dobrota i tvoja ljubav žive u meni i živjet će dok sam ja živa. Neka ti Allah, dž.š., podari najljepše mjesto u Džennetu. Nikada nećeš biti zaboravljen.
Tvoja Lejla