Na našeg voljenog tatu i punca

Dževad (Abdulah) Kadribegović

-

Niti jedno proljeće, a ni mjesec maj nije više isti bez tebe, zapravo niti jedno godišnje doba to nije. Skoro dekada prolazi od našeg posljednjeg susreta, a ti nikada življi, vividno hodiš stazama naših uspomena, sjećanjima, još češće snovima. Do ponovnog susreta tata želim i molim Uzvišenog da obaspe tvoju dušu, mezar i kabur najtoplijim svjetlom Njegove milosti, te ukabuli sve naše dove, hatme, i podari tvojoj dobroti sve džennetske ljepote i vječni rahmet tvojoj plemenitoj duši.

Tvoji Kerim i Mirela