Četvrtog jula 2026. godine navršava se šest tužnih mjeseci otkako je preminuo moj voljeni suprug

Milorad - Mišo Rajlić

-

Ovo vrijeme nije umanjilo moju tugu niti je ispunilo prazninu koju je ostavio tvoj odlazak. Moj voljeni Mišo, svakoga dana nedostaju mi tvoj glas, osmijeh, zagrljaj, dobrota i mir koji sam osjećala pored tebe. Nedostaje mi sve što je činilo naš život - svaki razgovor, svaki pogled i svaki trenutak koji smo dijelili. Bila je čast i najveći dar života biti tvoja supruga i s tobom dijeliti ljubav kroz sve ove godine. Ostao si u mom srcu kao moj oslonac, moja snaga, moj najbolji prijatelj i moja najveća ljubav. Tvoja plemenitost, poštenje, pažnja i dostojanstvo ostavili su neizbrisiv trag u mom životu. Hvala ti za svu ljubav koju si mi pružio, za sigurnost koju sam uz tebe osjećala i za svaki dan ispunjen toplinom i srećom. I danas, kada te nema, osjećam tvoje prisustvo u svemu što me okružuje. Živiš u svakom mom sjećanju, u svakoj uspomeni koju čuvam i u svakom otkucaju moga srca. Vjerujem da ljubav ne prestaje odlaskom i da će nas jednog dana ponovo spojiti. Hvala ti što si bio moj životni saputnik, moja sigurna luka i ljubav mog života.

Tvoja Branka