SJEĆANJE na

Aziza Borovca

-

Teško je pronaći riječi kad srce boli, a tišina postane dublja od svega što smo ikad znali. Otišao si tiho, kao što si i živio - dostojanstveno. Još uvijek vidim tvoj blagi osmijeh kojim si me grijao, još uvijek čujem tvoje riječi kojima si znao odagnati brige toliko puta ranije. Tvoja ljubav bila je moje utočište i ona je ostala u sjećanjima koja nikad neće izblijedjeti. A praznina koju si ostavio ne da se opisati. Nedostaješ svaki minut, svaki sat, svaki dan. Sve u meni vapi za još jednim trenom - da te pogledam, da te zagrlim, da te poljubim, da ti kažem koliko mi značiš, da ti šapnem hvala za sve. Da ti Allah, dž.š., podari lijepi Džennet.

Tvoj unuk Haris Ćatović