U ZNAK SJEĆANJA

Ibrahim Mahmutović

-

Na plemenitog čovjeka čije je srce bilo veće od granica porodičnih veza. Koji nije tražio krvnu potvrdu da bi volio, niti prezime da bi nekom pripadao. Znao je - ljubav se ne nasljeđuje, ona se daruje... Prošlo je deset godina otkako nas je napustio čovjek koji nije morao, ali jeste - volio, prihvatio, gradio dom za sve nas. Mome ocu bio je ruka podrške, a meni i mojoj sestri zagrljaj bez razlike, bez pitanja i bez uslova. U svijetu koji često broji krvna zrnca, on je brojao ljude po širini duše. Zauvijek ostaješ u meni. U meni koja te zvala "dedo" jer si to bio - dijelima i prisustvom. Zahvalni smo za svaku riječ, za to što nas nikad nisi dijelio već samo spajao. Vrijeme prolazi, ali ljudi poput tebe ne odlaze. Ostanu u pričama, u tišim mislima u zahvalnosti koju nosimo zauvijek.

Tvoja unuka Mubina