SJEĆANJE na mog voljenog

Samira Kušundžiju

-

Medo moj, Prođe i treći mjesec bez tebe. Nedostaje mi tvoj zvonki smijeh, blagi pogled, duboki glas, naša zezanja i ozbiljne priče, zagrljaji, poljupci, savjeti... Nedostaje mi sve. A opet, ponekad, osjetim tvoje korake uz moje na našim stazama i onima koje tek otkrivam. Osjetim te u dahu vjetra, onom orlu što me prati nad planinskim usponom, u zalasku sunca, u kikotu zaigrane djece... Da mi je samo onih 5 minuta da te zagrlim, ljubim, kažem koliko mi je žao. Mnogo boli. Volim te beskrajno.

Tvoja Pahuljica