Dušo duše moje...

Ismet Kadrić

1958 - 2021

Ne volim septembar, ne volim nedelje... Bolno podsjete da nisi na nekom putu... da se neces vratiti... da te uzalud čekam... Od kada te nema naučena sam da se smijem s tugom u očima, i da hodam s prazninom u srcu. Fališ u svakom danu, u svakoj odluci. Koliko su samo tvoje riječi bile sidro, a tvoja prisutnost dom. Sve ono što sam danas i dobro i snažno, nosi tvoj potpis. Do nekog novog susreta, čuvaj nas odozgo.

Tvoja kćerka Džejlana