Dana 18. oktobra 2026. godine navršavaju se dvije godine prepune bola, neopisive tuge i još uvijek nevjerice, otkako nas je napustio moj jedini voljeni brat

Salko (Omer) Ovčina

-

Sale moj dragi, sunce sestrino, prođe još jedna pretužna godina bez tebe. Ali ti si uvijek u našim mislima, pričama, sjećanjima... Nedostaješ mi toliko da me srce boli. Često pomislim da je sve ovo košmar iz kojeg ću se probuditi i opet te vidjeti, razgovarati s tobom i nasmijati se do suza. Samo si ti znao da nas sve razveseliš čim se pojaviš, čak i kad nam je bilo najteže. Uvijek si bio uz nas kad je trebalo. Dok živim nećeš biti zaboravljen. Iza sebe si ostavio ogromnu prazninu koju ništa ne može ispuniti. Bio si najbolji sin, brat a sada si sa našim roditeljima i neka te oni čuvaju i paze kao što si ti njih. Niko ne zaslužuje Džennet više od tebe. Sunce sestrino, vesela bezazlena dušo, zauvijek si u našim srcima i mislima.

Vole te sestra Nermina, zet Mladen, sestrić Dejan i sestrična Ema