Dušo i osmijehu najljepši, dvije godine su prošle otkako nisi s nama, a još uvijek nam je teško prihvatiti da te više ne možemo zagrliti, čuti tvoj glas i vidjeti tvoj osmijeh. Sine moj, majčino srce i dalje te traži u svakom danu, u svakoj tišini i u svakom trenutku kada bih dala sve na svijetu da te još samo jednom zagrlim, poljubim i kažem ti koliko te volim. I koliko god vremena prošlo, za mene ćeš zauvijek biti moje dijete, moja ljubav i dio moje duše koji je otišao s tobom. A tvom bratu nedostaješ na način koji samo brat može razumjeti. Nedostaje mu tvoja blizina, vaši zajednički trenuci i sve ono što ste dijelili, a što sada živi samo u uspomenama. Ostao si njegov brat zauvijek. Dvije godine bez tvog zagrljaja, ali nijedan dan bez naše ljubavi. Nema dana da te se ne sjetimo, nema dove u kojoj nema mjesta za tebe i nema uspomene koja ne dotakne naše srce.

Denis Sadiković

1989 - 2024

Molimo dragog Allaha da ti podari lijepi Džennet, vječni rahmet i najljepše mjesto na Ahiretu. Neka ti je duša spokojna, a nama neka Allah podari snagu da živimo s ovom tugom i da te čuvamo u svojim dovama sve do dana kada ćemo se, ako Bog da, ponovo sresti. Osmjehu naš, nedostaješ nam i volimo te više nego što riječi mogu opisati i više nego što ovaj svijet može razumjeti. Zauvijek ćeš biti naš Deni, voljen i nikada zaboravljen.

Voli te tvoja majka, tvoj brat i tvoja porodica.