Tiha jesen bez tebe
Pet godina je prošlo, a kao da je jučer bilo...
Još uvijek tražim tvoj glas među šumom drveća,
ali sve je tiše, sve dalje od mene.
Na vikendici je opalo lišće,
a s njim kao da je otišao i dio mene.
Nije ista bez tebe, nema tvoje duše, nema onog mira što si znao donijeti.
Nedostaješ, dedo, u svakom dahu jeseni.
